18. 9. 2012.

Ne mogu vishe!

Legla sam na ledja, siroko rasirivsi ruke, pokusavajuci da sto ravnomernije rasporedim mehur praznine u grudima. Vec si mi nedostajao, tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene,..
Glava, udovi, prsti, pipci i kraci? Sve je to nekako spolja? Ovo vec fali iz sredine.
I suze se zacas raspu kao pokidana ogrlica. Po sobi. Po meni . Po citavom svetu. I ne mogu ih skupiti do jutra...nisam uspela...zao mi je...